Wizard Koran

11.08.2005., četvrtak

Jedan isječak iz još neobjavljene knjige "Tako je trabunjao lik .... "

.... da... tri dana sam bio u inozemstvu... jedan dan mjerilo nam ICQ... meni je manji od broja cipela i nije mi uopće jasno zašto sam pozvan. Zabuna neka, biće. Nema veze, ionako oni sve plaćaju. I tako... Ma, neću vam reći koliko sam bodova osvojio na tom testu inteligencije gdje se okupila sve sama međunarodna elita. Nas 19 ! Tamo sam se uvjerio da svijetu treba malo više genija. Stvarno nas malo ima!
Pao sam na tom testu. Proklete stolice! Samo da znate... oba boda su bila potpuno zaslužena. Imao bih ja i tri boda al' me bilo sramota odgovorit' na jedno pitanje..
Piše 'vako: Uvećanica za Merkur - ......................... Merkurčina?! hm.. ma neću stavit .... ionako sam odgovorio na ona prva dva pitanja. Od njih 200. Nisam stigao odgovoriti na ostalih 198, isteklo vrijeme... kažu. Imam ja sat, al' ne kužim koje je ovo vrijeme došlo. Zadržao sam se dosta na pitanju: Što je to? Ovca je, a koza nije!?
Sjećam se još jednog pitanja... ovako nekako: Što je to? Niska, ima je svuda, zelene je boje i ima šest kotača. Ja k'o iz topa napišem TRAVA. Da.. mislim se... niska je, ima je svuda, zelene je boje. A za kotače se valjda zajebavaju. Napisah trava... a onda to precrtah... Mrzim kad me navlače na opijate... makar ih neki smatrali i lakim drogama. Dok sam precrtavao riječ t r a v a, mislio sam si... Nije sunce sve što sija i otvara se kvakom. Ajme. Puka sam ka' kokice... Kad će ovo testiranje završit'? Opet me uhvatilo... Čujem zečeve kao i jučer.
Poslije testiranja priđe meni ljepotica iz ispitne komisije. Lijepa, plava kokica, zelenih okica... hm.. manekeka bi trebala bit' ... uopće ne znam što ona ovdje radi. Biće da je zabunom došla ka' i ja. E.. pita ona mene nešto na njemačkom. Nisam razumio, al' sam joj na čistom engleskom odgovorio:-«Da, dajem se! I ne zovem se Ines!»
Skužila je mala da natucam engleski pa mi reče da je gledala moje odgovore i pita me ...da jesu li meni svi kod kuće. Rekoh :-«Bili bi da nisam ja ovdje» .. i namignem joj... a ona blis... na leđa. Poslije su je polijevali vodom. Ne znam zašto se srušila, al' sam se nekako ja osjećao.. ono... ponosno! Da.. samo jedan moj mig čuda radi! Osjećao sam se k'o snajperista. Samo namignem i oborim s nogu. Žao mi je što mi nisu prišle tri kokice... osjećao bih se k'o mitraljezac. Stajao sam pokraj tih ljudi što su malu polijevali vodom i mislio si ... eh, ljepotice u svakom ratu najbolje je biti promašen slučaj. Vidiš da ja na pravo mjesto ciljam. Što bih tek bilo da sam upotrijebio metak. Jebate... oživljavali bi te elektro-šokovima.
I tako... dok sam ja stajao, a ostali se ustrčali priđe meni neki lik... ( biće valjda ravnatelj ustanove ).... i pita što se dogodilo. Rekoh:-«Samo malo... moram četiri puta razmisliti prije nego ništa ne kažem!»
Poslije me ta ljepotica zvala na večeru. Odbio sam. Više mi je odgovarao doručak. Al' bila je uporna pa sam izišao s njom... pričala mi neke čudne viceve... ovako nekako ide jedan:
**Ide podmornica pustinjom, sretne sovu i upita: Koliko je sati? Sova izvadi toplomjer i kaže: Četvrtak!**
Gledala me to veče širom otvorenih zelenih prekrasnih očiju, pitala me ... Dal’ tamo gdje tikve cvjetaju pametni ljudi proces ometaju? Rekoh joj: - “Da ti kažem istinu ne bi mi vjerovala, a sad sam previše umoran da smislim neku originalnu laž.” Govorila je da sam malo čudan... slatko čudan. Rekoh... pa šta onda ako zalijevam cvijeće praznom kantom. To ne znači da sam ja lud, već da je cvijeće plastično.
Vrijeme provedeno s njom od večere do doručka neću opisivati, sami si to u svojim mislima predočite. Jeste? Ma, sram vas bilo!

Prijepodne odvela me u crkvu... hm.. malo mi bila čudna ta njena želja da me u crkvu odvede.. neće valjda tražiti i tamo da rečem DA! I tako... Neki tip iza nas u trećem redu, za vrijeme mise zapali cigaru. Toliko sam se zgrozio nad tim činom da mi je ispala flaša piva iz ruke.

Poslije smo šetali... i navečer se oprostili... Rastanak neću opisivati jer rastanke mrzim iz vrha duše, a šetnja je bila kao i sve druge šetnje... lijepa i pomalo zaboravna.

I evo me tu.. vratih se sinoć.. Doletjeh iz Njemačke. Bio sam u Stockholmu!! Još i sad me ruke bole. Letio sam dugo... put je bio dug. Došavši ovdje ... shvatih da sam cijelo vrijeme letio u krug.
( nastavlja se .... nikad, a možda ni tad )
- 19:56 - Komentari (16) - Isprintaj - #

O meni

Moj naklon dame i gospodo, dozvolite da se predstavim. Red bi bio ... ovdje na početku.


Samo malo.... imam tvrdu stolicu. Hm... Sad je OK. Stavio sam podmetač.

Ovako...
Vila u Opatiji, stan u Zagrebu, Mercedes, BMW i jahta. Ništa ne prodajem, samo se hvalim. Zapravo, prodajem svoju savjest, garantirano ne grize. Prodajem i svoje slike. Sa i bez potpisa. Skupljam vlakove. Šifra: Ana Karenjina. Povoljno primam mito.
Studirao sam jedno vrijeme medicinu. Nisam završio. Zašto? Svako zašto ima svoje jebiga. A volio bih da sam diplomirao. Doktori imaju jednu prednost:kad učine grešku, oni je jednostavno pokopaju. Uvijek sam se pitao: Zašto steriliziraju smrtonosnu inekciju. A tek.....doktorice i medicinske sestre. Tada sam naučio dvije važne stvari:
1.Najkraći put do ženina srca je ubodnom pilom kroz prsnu kost.
2.Slijepo crijevo kod žena se nalazi.... čim udjem. Odmah lijevo.
Nekad sam bio neodlučan. A možda i nisam? Možda sam tada pogriješio, ali svi mi griješimo, neki više, neki stalno.

Žao mi je što nisam bio farmer. Eh, što bih uživao svaki put kad bi ulazio u farmerke. Naročito kada one stenju i zabijaju mi nokte u ledja.
Imam nešto i novaca....sad, kol'ko imam i gdje ih držim ........ ne bih o tome. Imam cetiri prijatelja. Čak! I nijednog neprijatelja. Tko ima prijatelje kao što ja imam, što će mu neprijatelji.
Sve što želim je topao krevet, ljubazna riječ i neograničena moć.
Tri najljepše stvari u životu su piće prije i cigareta poslije.

Kupam se jednom mjesečno. Trebalo-ne trebalo.
Oprezan sam uvijek...Prije grmljavine operem kosu šamponom od koprive.
Često pričam sam sa sobom jer volim pričati sa pametnim ljudima. Život ne shvaćam preozbiljno, uostalom tko se živ iz njega izvukao. Sve dobro u životu ili je nemoralno ili nelegalno ili deblja.
U slobodno vrijeme bavim se Voodoo akupunkturom. Ne moraju ni doći do mene da ih izliječim.

Koje su mi vrline? Imam samo jednu. Ostavljam napojnice u bolivijanskoj valuti................


Moj doktor kaže da sam sizofrenik, ali mu ne vjerujem. A ni ja.
Tješi me saznanje sto sa sizofrenijom nikad nisi sam. Ja ne patim od ludila, uživam u svakoj minuti, a i svi me mrze zato sto sam paranoik. Imam i Parkinsovu bolest. A on ima moju.... Mijenjali smo se. Od slabog pamćenja patim otkad pamtim. Mogu podnijeti bol dok ne počne boljeti.
Hipohondrija je jedina bolest koju nemam. Što je sad? Niste valjda ljubomorni što glasovi pričaju samnom, a ne sa Vama. Da biste nešto naučili o paranoicima, morate ih slijediti uokolo.

Danas mi žena kaže da će na čekove kupiti stol i stolice. Mislila je kupiti i novi televizor ali sam je ja odgovorio od te nakane, pa smo se dogovorili da kupimo poster. Jeftiniji je, samo se slabije čuje.
Što ono ima jos novo? A, da! Danas sam skoro vodio ljubav. I jučer sam skoro vodio ljubav. Vodim ljubav skoro svaki dan.

Kasno sam skužio: Oženjeni muškarci ne žive duže. To im se samo tako čini.
Eh da.....naletih neki dan na dobru vilu. Ispunila mi dvije želje. Treći put nisam mogao. Toliko o vjernosti. Mogu se oduprijeti svemu, osim iskušenju. Osim toga, ja nisam muškarac za jednu noć. Meni je dovoljno i nekoliko sati. Čudan sam ja tip. Ma, mene nitko ne može opisati, mene treba doživjeti.
Uživam kad prekrasnoj ženi rečem: -«O da, ta bi haljina lijepo stajala pored mojeg kreveta. Samo se nasmiješi ako uistinu želiš samnom ljubav voditi.» A onda šlag na kraju........... Promatrati njeno prekrasno lice kako se suspreže da ne prasne u smijeh.
Znam da sam stvoren da živim na ovom svijetu samo zbog jedne stvari: Da istjeram zlo iz lijepih žena. I da im utjeram dobro.

Sinoć ležim tako u krevetu, gledam zvijezde i razmišljam: -«Pa gdje mi je, dovraga, krov?» Onda sam uzeo križaljku i riješio sve osim 69 vodoravno: večera za dvoje.
Poslije sam se dao u razmišljanje..... duuuuugo nisam mogao zaspati........samo me mučila neka pitanja poput: ..............ali što ako sam ja samo dio svoje mašte? Što onda ??? Da li da obavijestim ljude oko sebe da oni postoje samo u mojoj mašti?.....
Poznato mi je da postoji brzina svjetlosti. Dobro, ali koja je brzina mraka? Rekoh naposlijetku sebi:-« Nek' bude svjetla!» Pritisnuh prekidač i bi svjetla. Što poslije da mislim o sebi?
Otidjoh od kupaonice. Pogledam se u ogledalo i rekoh sam sebi:- «Nisam paranoik. I zašto me stalno gledas?»
Odem do hladnjaka i u tri poteza izvučem pivu. Otvorim hladnjak, izvadim pivu, zatvorim hladnjak. I tako..... dok sam pio pivu...Ups... polijem se malo po majici. I dok sam dalje polako pijuckao tu pivu razmišljao sam da je baš dobro što pivo ne ostavlja mrlje od kave. Ma, ima to razmišljanje i dobrih strana. Evo....dodjoh do nekih vrlo, vrlo zanimljivih zaključaka:
Neki piju od radosti, neki od tuge, a neki od jutra!
Nema razlike izmedju spolova. I žene prde!
Borba za mir je isto što i tucanje za nevinost!
Moderna algebra je kada u četiri ujutro vadiš korjen iz nepoznate!
I grobari su ratni profiteri!.

Poslije sam legao, zaspao i sanjao na engleskom. Ne smeta mi što sanjam na engleskom, ali me živciraju njemački titlovi. A sanjao sam da sam pojeo veliku krofnu. Ujutro nisam mogao naći jastuk.
Žena je napravila paniku, da di je jastuk.... da kako je mogao nestati?
Nisam ništa odgovorio. Samo pomislih: Boli me ....... Izgleda da će promjena vremena. Ma stvarno me ne brine da ću završiti jednog dana u ludnici. Izbacili bi me odmah zbog depresivnog utjecaja na ostale pacijente.
Takvi smo mi muškarci, a muškaraca ima tri vrste: oni koji znaju brojiti i oni koji ne znaju brojiti.


...................Skoro svakodnevno radim na novim izumima, pa sam do sada ispitivao razne akcije i reakcije, upotrebljavao razne formule poput one E=MC HAMMER, smislio nove igre i dr.
Prvi u svijetu utvrdio sam da za razliku od mužjaka zebre koji imaju bijele pruge, ženke imaju crne pruge.
Atomska bomba vrijedi nekoliko miliona dolara. E, da mi bar jedna padne u dvorište. Dok ne padne, baviti ću se minijaturnim oblicima atomskih ratnih učinaka, a dosadašnjim pokusima utvrdio sam da i nije nešto dojmljivo u padu atomske bombe na grad od sedam miliona ljudi. Osim toga, ako si vidio jedan nuklearni rat, vidio si ih sve. Posljednje riječi mog asistenta bile su: «Što radi ovo dugme?»
Statistike govore da 90% nesretnih slučajeva uzrokuju ljudi, a 90 % ljudi uzrokovano je nesretnim slučajevima. Stalno sam govorio tom asistentu: «Živi kao da ti je svaki dan posljednji.» Da me je poslušao, toga dana bio bi sigurno u pravu.......Bomba pretvara faunu u saunu. Bez obzira na sve, ostao sam miran dok je svuda oko mene bila panika............. vjerovatno nisam u potpunosti shvatio situaciju. Kasnije se pokazalo......... Hiroshima 45, Chernobil 86, Windows 98.........
Nekoliko tjedana potom vidio sam puno spomenika neznanim junacima, a ti neznani junaci ne bi bili neznani da pored njih nisu sahranjeni svi koji su ih znali.
Oprostite, mislim da sam Vas zamijenio sa nekim koga je briga za to.

U svom laboratoriju vršim eksperimente sa H2SO4. Sasvim slučajno sam otkrio tezu: guranjem ruke u čašu sumporne kiseline, vrlo brzo se dade primjetiti da čaša nema dno.
Jedini rezultat na engleskom jeziku postigao sam tvrdnjom: H20 is hot water, and CO2 is cold water.
Imam ja i uspjeha u svojim nastojanjima za poboljšanjem radne efikasnosti, npr. stalnim ukrštanjem crnca i hobotnice dobiva se stvorenje koje prokleto dobro bere pamuk. Dok sam radio ta ispitivanja, promatrao sam crnce i pitao se kakvi li su im tek cigani?!

Upravo sam završio patent, koji moram još zaštiti, pa moram zamoliti da o ovome nikome ni riječi ne rečete........... pssssssssssssssst.
Naime, izumio sam posebnu vrstu limunade koju ću prodavati u cijelom svijetu. Prva čaša će biti besplatna. Drugu, onu sa protuotrovom naplaćivati ću po 500 $ USA. Dok budem naplaćivao imati ću na umu da je vrijeme novac i..........uračunavati datum.
Dobar način brze zarade, ha? Kažu da se još nitko nije obogatio preko noći. Zato ja pokušavam po danu. Mene novac i slava ne zanimaju. Zanima me samo novac. Bolje živjeti cijeli život kao bogataš nego 7 dana u bijedi. Znam da novac nije sve, npr. nije moj. Isto tako znam da novac ne donosi sreću, ali ipak bih volio do o meni pričaju kao o sretnom čovjeku koji vozi Porshea. Pa zar se i ona Pepeljuga nije udala radi love. Ima na svijetu i važnijih stvari od novca. Ali sve one koštaju.
U planu mi je izumiti i neparnu mašinu......Parna je, koliko čujem, već izumljena. Mislim da neće biti problema..., pa i ona Einsteinova teorija je relativno jednostavna.

Uzor mi je onaj Amadeus........a najbolja stvar koju Mozart nikad nije napisao je Beethovenova Deveta. Ne želim postići besmrtnost kroz nešto što sam učinio. Želim to postići ne umirući. Cilj mi je postati matematičar jer stari matematičari ne umiru. Oni samo izgube neke svoje funkcije.
Prvo što ću učiniti kad se obogatim – učiniti ću nešto za svoju domovinu – emigrirati ću.
O mojim postignućima napisano je već nekoliko članaka u dnevnim novinama. Ne zaslužujem da se o meni lijepo piše, ali imam i upalu sinusa koju takodjer ne zaslužujem.
Paralelno sa naukom, bavim se i književnošću......pišem knjigu (iz koje upravo čitate neke dijelove). Tekst u knjizi je nevidljiv svima koji su pametniji ili ljepši od onoga koji ga je napisao.
Žao mi je što je ne mogu napisati na čistom narodnom jeziku a sve zbog toga što je čisti narodni jezik destiliran parametrima imponderabiliteta.
S obzirom na postignute rezultate (do sada već zaštićen jedan patent i permanentan rad na više drugih) smiješi mi se bolje sutra. Da smiješi......Crkava od smijeha.
- 01:01 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.08.2005., srijeda

Evo i mene ;-)

Evo otvorih svoj blog ovdje. Za sada tj. dok se ne snađem ovoliko, a kasnije ću malo opširnije.... i naravno promijeniti desing.
- 01:07 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>